Aleksitimija i profili prevladavanja kod autoimunih poremećaja: komparativna studija autoimunog tireoiditisa, reumatoidnog artritisa i dijabetesa tip 1
DOI:
https://doi.org/10.64435/sron4114Ključne reči:
aleksitimija, autoimune bolesti, strategije prevladavanja, regulacija emocija, reumatoidni artritis, dijabetes tip 1, autoimuni tireoiditisApstrakt
Cilj: Ova studija imala je za cilj da ispita povezanost između nivoa aleksitimije i učestalosti konstruktivnih strategija prevladavanja kod pacijenata sa autoimunim bolestima, konkretno autoimunim tireoiditisom (AIT), reumatoidnim artritisom (RA) i dijabetesom tip 1 (T1DM).
Metod: Studija je obuhvatila ukupno 120 učesnika: 30 sa AIT-om (14 muškaraca, 16 žena, prosečna starost 39 godina), 28 sa RA-om (8 muškaraca, 20 žena, prosečna starost 58 godina), 32 sa T1DM-om (6 muškaraca, 26 žena, prosečna starost 40 godina) i 30 zdravih ljudi u kontrolnoj grupi (9 muškaraca, 21 žena, prosečna starost 31 godina). Pacijenti sa AIT-om i T1DM-om pregledani su u Jaroslavskom gradskom centru za endokrinologiju (Rusija), a pacijenti sa RA-om na Odeljenju za reumatologiju Jaroslavske regionalne kliničke bolnice (Rusija). Kontrolna grupa regrutovana je među poznanicima pacijenata bez istorije ovih bolesti. Procena pacijenata vršena je pomoću Hajmove Metodologije dijagnostike mehanizama prevladavanja (MDICS), Torontske skale aleksitimije (TAS), Izardove Skale diferencijalnih emocija (adaptacija A. V. Leonova) i upitnika Dembo i Rubinštajn Samoprocena (modifikacija A. M. Prihožan). Statistička analiza izvršena je u programu Statistica 13, primenom Spirmanove korelacije rangova i Mann-Whitney U-testa.
Rezultati: Viši nivoi aleksitimije povezani su sa ređom upotrebom konstruktivnih strategija prevladavanja u svim grupama pacijenata (p < 0,01). Grupa sa RA-om pokazala je najviši prosečni skor aleksitimije (74,46), zatim grupa sa AIT (69,80) i T1DM (59,30). Pacijenti sa T1DM-om favorizovali su adaptivne kognitivne strategije prevladavanja (p = 0,015), dok su pacijenti sa AIT-om težili ka adaptivnim bihevioralnim strategijama prevladavanja (p = 0,068). Pacijenti sa RA-om najređe su koristili bihevioralne strategije prevladavanja (p = 0,048). Kod pacijenata sa T1DM-om utvrđena je jaka pozitivna korelacija između negativnih emocija i anksiozno-depresivnih stanja (r = 0,74, p < 0,001), dok anksiozno-depresivne emocije negativno koreliraju sa bihevioralnim prevladavanjem (r = –0,45, p < 0,05). Takođe, viši nivoi aleksitimije povezani su sa manjkom pozitivnih emocija (r = –0,54, p < 0,01) i pojačanim nezadovoljstvom sobom (r = 0,45, p < 0,05), pri čemu je nezadovoljstvo sobom obrnuto povezano sa emocionalnim prevladavanjem (r = –0,51, p < 0,01).
Zaključci: Pacijenti sa hroničnim autoimunim bolestima pokazuju povišene nivoe aleksitimije u poređenju sa zdravom kontrolnom grupom, što negativno utiče na njihovu sposobnost korišćenja adaptivnih strategija prevladavanja. Preporučuju se prilagođene psihoterapijske intervencije za rad sa izražavanjem emocija u ovim populacijama.
Загрузки
Objavljeno
Broj časopisa
Rubrika
Licenca
Sva prava zadržana (c) 2025 Autor(i)

Ovaj rad je pod Creative Commons Autorstvo-Nekomercijalno 4.0 Internacionalna licenca.
