Rezilijentnost i kvalitet života nakon povreda gornjih ekstremiteta: uloga uzrasta u kontekstu biopsihosocijalnog modela MKF
DOI:
https://doi.org/10.64435/zddr6062Ključne reči:
rezilijentnost, kvalitet života, specijalizovana terapija šake, rehabilitacija povreda gornjih ekstremiteta, MKFApstrakt
Cilj: Utvrditi starosne razlike u rezilijentnosti i subjektivnom kvalitetu života pacijenata nakon povreda gornjih ekstremiteta u kontekstu ličnih činilaca prema Međunarodnoj klasifikaciji funkcionisanja, nesposobnosti i zdravlja (MKF).
Metod: U studiji preseka učestvovala su 22 pacijenta centra za rehabilitaciju šake. Korišćen je Upitnik SZO za procenu kvaliteta života (WHOQOL-BREF), kao i Vagnild-Jangova skala rezilijentnosti (RS). U svrhu poređenja tri starosne grupe („<24 god.”, „25–40 god.”, „>40 god.”) korišćen je neparametarski Kruskal-Volisov test. Dodatno je izvršena analiza pojedinačnih ajtema iz skale rezilijentnosti.
Rezultati: Statistički značajne razlike pronađene su između starosnih grupa u domenu „Psihološko zdravlje” (p = 0,05). Najveće subjektivno blagostanje u ovoj oblasti zabeleženo je kod pacijenata starosti 25–40 godina. Trendovi u starosnim razlikama identifikovani su u domenima „Fizičko zdravlje” (porast s godinama) i „Društveni odnosi” (vrhunac u grupi srednjih godina). Analiza ajtema skale rezilijentnosti pokazala je da se najizraženije razlike u godinama tiču aspekata vezanih za samostalnost.
Zaključak: Rezultati ukazuju na nelinearnu vezu između starosti i različitih aspekata adaptacije. Mlađi pacijenti (<24 god.) pokazuju niži nivo psihološkog blagostanja i nezavisnosti. Istovremeno, pokazatelji subjektivne procene fizičkog zdravlja su viši kod starijih pacijenata. Rezultati ističu važnost uzimanja u obzir starosti i psiholoških faktora prilikom prilagođavanja programa rehabilitacije u okviru MKF modela.
Загрузки
Objavljeno
Broj časopisa
Rubrika
Licenca
Sva prava zadržana (c) 2026 Autor(i)

Ovaj rad je pod Creative Commons Autorstvo-Nekomercijalno 4.0 Internacionalna licenca.
